fbpx

Blog: Svjetski dan poezije obilježavamo pjesmama Mary Oliver inspiriranim prirodom

Photo source: https://www.poetryfoundation.org/poets/mary-oliver

“Reci, što ti kaniš

sa svojim jedinim divljim i dragocjenim životom?”

-stih iz pjesme Ljetni dan -Mary Oliver

Povodom Svjetskog dana poezije koji je UNESCO proglasio 21. ožujka 1999. radi promicanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta prisjetit ćemo se nekoliko pjesama jedne od najpoznatijih američkih pjesnikinja koja je inspiraciju za svoje pjesme pronalazila upravo u prirodi.

Mary Oliver dobitnica je Pulitzerove nagrade 1984. godine za zbirku poezije „American Primitive“ i Američke nacionalne nagrade za knjigu poezije („National Book Award for Poetry“) za zbirku poezije Nove i odabrane pjesme. Njezine pjesme ispunjene su njezinom navikom samotnih šetnji koja je trajala čitavog života. Iz pjesmama progovara njezina ljubav prema životu koja proizlazi iz duboke povezanosti i zadivljenosti prirodom koja je okružuje. Sljedeći put kada se nađete okruženi prirodom možda će vam u ušima odjeknuti neki od njezinih stihova.

Kako 21. ožujka obilježavamo i Svjetski dan šuma njezina pjesma Spavanje u šumi dočarava nam bogatstvo šumskog života te čitajući ove stihove, osim što sami poželimo provesti noć u šumi, možemo shvatiti zašto je važno štititi šume.

Spavanje u šumi

Mislila sam da me se zemlja

sjetila, ona

me prihvatila natrag tako nježno, namještajući

svoje tamne suknje, svoje džepove

puna lišajeva i sjemenki. Spavala sam

kao nikad prije, kamen

na koritu, ništa

između mene i bijele vatre zvijezda

osim mojih misli, i one su lebdjele

lagane kao moljci među granama

savršenih stabala. Cijelu noć

slušala sam mala kraljevstva kako dišu

oko mene, kukci i ptice

koji rade svoj posao u mraku. Cijelu noć

ustajala sam i padala, kao u vodi, hrvajući se

sa svijetlećom propašću. Do jutra

nestala sam barem desetak puta

u nešto bolje.

(slobodni prijevod s engleskog jezika s web stranice: https://artistic.umn.edu/sleeping-forest-poem-mary-oliver  – Mia Vučevac)

Makovi

Makovi šalju svoje

narančaste baklje; lepršajući

na vjetru, njihove kongregacije

su levitacija

svijetle prašine, tankog

i čipkastog lišća.

Nema mjesta

na ovom svijetu koje se

prije ili kasnije ne utopiti

u indigu tame,

ali sada, neko vrijeme,

neprobavljivo

sjaji kao čudo

dok lebdi iznad svega

sa svojom žutom kosom.

Naravno, ništa ne zaustavlja hladnu,

crnu, zakrivljenu oštricu

od ubadanja naprijed—

naravno,

gubitak je velika lekcija.

Ali kažem i ovo: da je svjetlost

pozivnica

na sreću,

i ta sreća,

kada se uradi kako treba,

je vrsta svetosti,

opipljiva i iskupljujuća.

Unutar svijetlih polja,

dotaknuta njihovim grubim i spužvastim zlatom,

Ja sam oprana i oprana

u rijeci

zemaljske radosti –

i što ćeš učiniti-

što možeš učiniti

oko toga-

duboka, plava noći?

(slobodni prijevod s engleskog s web stranice: https://readalittlepoetry.com/2012/11/03/poppies-by-mary-oliver/ – Mia Vučevac)

Divlje guske

Ne moraš biti dobra.

Ne moraš prehodati na koljenima

stotinu milja kroz pustinju da bi se iskupila.

Samo dopusti mekoj životinji svoga tijela

da voli to što voli.

Ispričaj mi o očaju, svojem, a ja ću ti o mome.

U međuvremenu svijet ide dalje.

U međuvremenu sunce i bistri obluci kiše

promiču krajolicima,

preko prerija i dubokih stabala,

planina i rijeka.

U međuvremenu divlje se guske, visoko u čistom plavom zraku,

opet vraćaju kući.

Tko god da jesi, koliko god usamljena,

svijet se nudi tvojem zamišljaju,

zove te poput divljih gusaka, oštro i uzbudljivo —

uvijek i iznova objavljujući tvoje mjesto

u poretku stvari.

(s web stranice: https://www.najboljeknjige.com/vijesti/prozor-u-poeziju-mary-oliver-pet-pjesama )

Autor:

Mia Vučevac, mag. iur.

Professional Associate at the Department of Environmental Law, Policy and Economics

Oikon d.o.o.
Oikon d.o.o.