fbpx

Razmišljanja o CWW-u 2023: Izazovi i prilike za energiju vjetra i prirodu

Dok se prašina još sliježe od nedavno održane konferencije o utjecaju izgradnje vjetroelektrana na okoliš i prirodu – CWW 2023, koju smo u Oikonu imali čast organizirati u suradnji s tvrtkom Supernatural, vrijeme je da razmislimo o tome što smo naučili i proučimo komentare stručnjaka koji su prisustvovali konferenciji.

Jedan od najopsežnijih uvida dao je David Wilson iz konzultantske tvrtke The Biodiversity Consultancy, koji je na LinkedInu napisao sljedeće:

Prošlo je gotovo tri tjedna od 7th Conference on Wind energy and Wildlife impacts – CWW2023, koja je bila prepuna prezentacija i popratnih rasprava. Uz dovoljno vremena za razmišljanje, smatrao sam korisnim razmisliti o nekim širokim temama, o tome što nas čeka, kakav je napredak postignut i gdje ostaju veliki izazovi. [Imajte na umu da to odražava razgovore i rasprave koje sam vidio i siguran sam da sam propustio puno toga što bi bilo jednako zanimljivo.]


Glavno opažanje #1: rješavanje pitanja bioraznolikosti na budućim projektima vjetroelektrana bit će daleko skuplje nego za postojeće operacije.

1. Kako se izgradnja [vjetroelektrana] nastavlja, na postojećim tržištima ona će se proširiti na područja vjerojatno većeg rizika za bioraznolikost jer su manje rizična područja već zauzeta. Bez obzira na to je li taj rizik percipiran (jer sada znamo mnogo više o sustavima i utjecajima na vrste) ili stvaran (nove lokacije su doista rizičnije), to će rezultirati većim troškovima kako bi se utjecaj kvantificirao i ublažio na odgovarajući način. Premještanje na nova geografska područja možda neće pružiti rješenje jer će velik dio postojećeg razumijevanja utjecaja biti prenosiv, a nove prisutne vrste zahtijevat će zasebnu studiju.

2. Sve je veći broj korporativnih obveza u vezi s neto pozitivnim utjecajem i pozitivnim utjecajem na prirodu (Net Positive Impact and Nature Positive). Iako je to pozitivan korak i vrlo hvaljen, vjerojatno će zahtijevati povećanje provedbe mjera ublažavanja, a za neke vrste i kompenzacijske mehanizme, zajedno s mnogo detaljnijim praćenjem prioritetnih značajki kako bi se na odgovarajući način pokazalo da projekti ispunjavaju svoje obveze. Za većinu značajki globalni skupovi podataka neće imati dovoljnu rezoluciju za zahtjeve izvješćivanja te će projekti stoga morati mnogo više ulagati u praćenje terena na lokaciji.


Glavno opažanje #2: Privremeno zaustavljanje rada vjetroturbina i ograničavanje rada (curtailment) ostaju jedine održive mogućnosti ublažavanja utjecaja kako bi se smanjili smrtni slučajevi kod kolizija ptica i šišmiša s lopaticama vjetroagregata.

Iako je dobar odabir lokacije i dalje najbolji način da se izbjegne utjecaj na ptice i/ili šišmiše, vjerojatno će svaka lokacija imati određenu razinu smrtnih slučajeva vrsta za koje je potrebno poduzeti mjere za smanjenje negativnih utjecaja (minimisation). Znanstvena zajednica uložila je velike napore u dokazivanje da su privremeno zaustavljanje rada vjetroturbina (tj. zaustavljanje turbina u prisutnosti rizičnih ptica) i ograničavanje rada (uključivanje rada vjetroturbine tek pri većim brzinama vjetra noću za šišmiše) učinkoviti u smanjenju broja smrtnih slučajeva jer se nijedna druga metoda ne čini dovoljno zrelom (npr. vizualna ili akustična sredstva za odvraćanje, bojanje lopatica) za komercijalnu primjenu. Isključivanje pod nadzorom promatrača trenutno je najučinkovitija metoda za sprečavanje stradavanja ptica i dolazi s mnogim dodatnim koristima za projekte (primjerice zapošljavanje i uključivanje lokalne zajednice), no automatsko isključivanje postaje sve češće, posebno s brzim napretkom u strojnom učenju i identifikaciji vrsta. Ograničavanje rada također postaje sve sofisticiranije kako se razvijaju modeli koji uz brzinu vjetra uzimaju u obzir varijable specifične za lokaciju, poput smjera vjetra, temperature i doba noći i godine kako bi se smanjili smrtni slučajevi i gubitak proizvodnje energije.

Iako je znanost jasna, povratne informacije industrije i regulatora su da je Veliki izazov #1 kod implementacije bilo koje od mjera za ublažavanje nesigurnost do koje to dovodi u pogledu mogućnosti projekta da isporuči predvidljivu razinu energije u mrežu. Čini se da ovaj problem nije znanstveni, nego komercijalan ili pravni (problem ugovora o kupnji električne energije (PPA)) – bez obzira na to koliko bolji prediktivni modeli postali, ponašanje pojedinačnih ptica i šišmiša uvijek će biti neizvjesno. Kako tu nesigurnost uključiti u mrežu?

Drugi Veliki izazov #2 uključuje rješavanje pitanja kumulativnih utjecaja, posebno kod pučinskih vjetroelektrana (offshore). Iz prezentacija je jasno da se kumulativni utjecaji javljaju – npr. većina vrsta ptica premještena je na određenu udaljenost od vjetroturbina, dok se vjerojatno isti učinak javlja i kod mnogih morskih sisavaca (iako nisam svjestan je li to dugoročno dobro pokazano). Malo je vjerojatno da će buduća znanstvena istraživanja promijeniti ovaj zaključak: pitanje je – kako bi trebali, ili mogu, reagirati industrija vjetra, državni regulatori i/ili financijski zajmodavci?


Dva vrlo pozitivna ishoda konferencije bila su:

  1. Pokretanje praćenja smrtnosti ptica i šišmiša nakon izgradnje kopnenih vjetroelektrana u zemljama s tržištima u razvoju, zahvaljujući velikom trudu IFC-a, EBRD-a i KfW-a. Ovaj bi se dokument trebao smatrati najboljom praksom za kvantificiranje utjecaja na kopnu i vjerojatno će u bliskoj budućnosti svaki projekt s prioritetnim vrstama ptica ili šišmiša morati slijediti ove smjernice. Provedbom praćenja smrtnih slučajeva nakon izgradnje, u skladu sa smjernicama vjerojatno će se znatno povećati razina napora potrebnih za većinu projekata, što zahtijeva dodatno osoblje i veće troškove (vidi Glavno opažanje #1).
  2. Naznake da je proces formalnog definiranja pragova (thresholds) za ograničavanje rada vjetroturbina za šišmiše na vjetroelektranama koje se razvijaju blizu pokretanja (predvođen Bat Conservation International and Western EcoSystems Technology (WEST) uz potporu The Biodiversity Consultancy Ltd). Takav proces bio bi velik napredak, jer unatoč tome što se smrtni slučajevi šišmiša na projektima vjetroelektrana sve više priznaju kao zabrinjavajući, pragovi utjecaja (impacts thresholds) rijetko se primjenjuju ili postavljaju na vrlo ad-hoc način, a da nisu biološki relevantni.”

U Oikonu se u potpunosti slažemo s gore navedenim!

Cijeli članak Davida Wilsona možete pročitati ovdje: https://www.linkedin.com/pulse/reflections-future-wind-wildlife-david-wilson-m2vge/

Oikon d.o.o.
Oikon d.o.o.