15. prosinca 2023. – Kako smo posvećeni razvoju svijeta u skladu s prirodom, prisustvovali smo nedavno završenom COP-u 28 u Dubaiju, na kojem su održane važne rasprave i odluke o održivosti. Drago nam je što možemo podijeliti s vama…
Kako bismo bolje razumjeli postignuća i ograničenja COP-a 28, važno je shvatiti da je do sada samo jedan COP održan u zemlji bogatoj fosilnim gorivima, a to je COP18 u Dohi, Katar 2012. Tada priznata glavna postignuća bila su „usvajanje amandmana na Protokol iz Kyota koji predviđa drugi krug obvezujućih ciljeva emisija stakleničkih plinova za Europu, Australiju i nekolicinu drugih razvijenih zemalja“ i „pokretanje procesa za razmatranje uspostave novog mehanizma za rješavanje ‘gubitka i štete’ od ekstremnih vremenskih uvjeta i sporo nastupajućih utjecaja kao što je porast razine mora“.
Prebacimo li se na 2021. kada je u Glasgowu “spor oko ugljena gotovo potopio Glasgowski klimatski pakt”. netko bi mogao tvrditi da je spor bio trivijalan, ali nije, jer su zemlje bogate ugljenom, osobito Kina i Indija, blokirale sporazum do kraja COP-a 26, zahtijevajući da se “postupno ukidanje” ugljena zamijeni “postupnim smanjenjem” ugljena, uz argument da bi bilo nepravedno ograničiti njihove izglede za gospodarski rast.
Kako se utjecajem gospodarstva na klimu, okoliš i društvo situacija pogoršavala, ulozi su postajali sve veći. Jezik sporazuma postajao je sve manje trivijalno pitanje, a sve više središte budućih uspjeha ili neuspjeha u postizanju održivog nultog neto svijeta. Jezik sporazuma mora se također razmatrati u kontekstu Brundtlandinog izvještaja, koje je na svjetlo dana donijelo definiciju održivosti. Nažalost (za sve nas), definicija održivosti svedena je na jedan jedini element, na međugeneracijsku solidarnost. Ostala dva elementa, koja su iznimno važna za razumijevanje postignuća i razočaranja svakog novog COP-a i svih drugih međunarodnih sporazuma poput UN-ove Agende 2030 ili Pariškog sporazuma, izostavljena su.
Druga dva elementa definicije bila su da se održivi razvoj mora “temeljiti na standardima potrošnje koji su unutar granica onoga što je ekološki moguće i čemu svi mogu razumno težiti” i “ne smije ugrožavati prirodne sustave koji podržavaju život na zemlji — atmosferu, vode, tla i živa bića.”
Desetljećima su fosilna goriva podržavala ono što Jim MacNiell, bivši glavni tajnik Brundtlandine komisije i vodeći autor izvještaja Our Common Future, naziva “kolosalnom ekspanzijom svjetskog gospodarstva”. Taj je rast doista bio golem, s mnogo napretka, ali se istodobno provodio neodrživim, uobičajenim načinima razvoja. Sad smo tu gdje jesmo jer prema Svjetskoj meteorološkoj organizaciji i Copernicusu, 2023. bit će najtoplija godina u povijesti, a sve implikacije za gospodarstva širom svijeta još uvijek nisu u potpunosti shvaćene.
Hoće li ili u kojoj mjeri COP28 promijeniti trenutne načine razvoja? Najvažnija, i već nazvana prekretnicom, jest činjenica da su prvi puta spomenuta fosilna goriva. Osim toga, sve države pozvane su na tranziciju s fosilnih goriva. Prema Konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, postignuti sporazum signalizira “početak kraja” ere fosilnih goriva, postavljanjem temelja za brzu, pravednu i ravnopravnu tranziciju, potkrijepljenu velikim smanjenjem emisija i povećanim financiranjem.
Oikon tim posebno je želio saznati kako će se ovo financiranje povećati kroz mnoga čvorišta COP-a 28, tj. Climate Finance, Energy Transition, Knowledge, Technology & Innovation and Impact Hub. Paviljoni Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije i Kine također su bili vrlo značajni, posebno prva dva, jer su pružili vrijedan uvid u njihov „tranzicijski način razmišljanja”.
Stekli smo dojam da bankarski sektor u UAE-u brzo i agilno mijenja svoje strategije i poslovne modele te se ponaša kao da se obvezao provoditi CSRD i ESRS. Puno će se raditi na tranzicijskim planovima, poboljšanju kvalitete podataka, razvoju regionalnih scenarija za neto nulu, ugradnji klime u okvir upravljanja rizikom, postavljanju ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova za sektore s najintenzivnijim ugljikom i postizanju cilja održivosti ulaganjem desetaka milijardi u projekte održivosti. Sve do COP-a 28 ovo je bila uglavnom zanemarena tema. Međutim, s COP-om 28, UAE postavljaju nove, daleko ambicioznije nacionalne ciljeve za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2050. godine, s ciljem postizanja neto nulte emisije. Ta je posvećenost vidljiva i u posebnoj prezentaciji UAE-a pod nazivom Kuća održivosti.
Poput Kine, Saudijska Arabija si je također postavila cilj postizanja neto nulte emisije do 2060. godine. Njezin paviljon, Saudijska zelena inicijativa, prikazuje freske raznih projekata. Od velikih projekata pošumljavanja i projekata očuvanja divljih životinja do projekata koji koriste plastični otpad iz oceana za izradu računalnih miševa – Ocean Plastic Mouse, čije je kućište SABIC napravio od 20 % reciklirane plastike iz oceana. Ovo je napredak u tehnologiji materijala koji počinje uklanjanjem plastičnog otpada iz oceana i vodenih putova.
Dok razmišljamo o COP-u 28, veselimo se budućnosti u kojoj održivost nije samo obveza, već i nove prilike i postizanje opipljivih rezultata.
