Naziv projekta: Poboljšanje upravljanja posebnim rezervatima šumske vegetacije ugroženima posljedicama klimatskih promjena
Klijent: Park prirode Medvednica
Trajanje: 6/2024 – 10/2025
Lokacija: Hrvatska
Javna ustanova „Park prirode Medvednica“ ugovorila je s tvrtkom Oikon d.o.o. – Institut za primijenjenu ekologiju provedbu projekta „Poboljšanje upravljanja posebnim rezervatima šumske vegetacije ugroženima posljedicama klimatskih promjena“. Projekt je proveden u suradnji s podugovarateljem Pro Silva d.o.o., a uključivao je izradu stručne podloge, studijske dokumentacije te projektno-tehničke dokumentacije za potrebe uspostave sustava praćenja (monitoringa) prirodnih staništa i njihovih sastavnica unutar područja Parka prirode Medvednica.
Cilj projekta bio je uspostaviti znanstveno utemeljen i metodološki dosljedan sustav praćenja stanja šumskih ekosustava u trima posebnim rezervatima šumske vegetacije: Bliznec – Šumarev grob, Gračec – Lukovica – Rebar i Tusti vrh – Kremenjak. Riječ je o najvrjednijim šumskim kompleksima Medvednice, koji su zbog svoje prirodne raznolikosti, strukture i ekološke važnosti odabrani kao reprezentativni primjeri za dugoročno praćenje utjecaja klimatskih promjena na šumske ekosustave.
U prvoj fazi projekta izrađena je stručna podloga koja je pružila početnu analizu stanja šumskih staništa, šumskih zajednica i pratećih sastavnica ekosustava. Terenski radovi provedeni su za sve istraživačke skupine navedene u dokumentu, uključujući šumske stanišne tipove, vaskularnu floru, entomofaunu, šišmiše, vodene ekosustave te abiotske elemente okoliša. Time je osigurana sveobuhvatna i interdisciplinarna podloga za razvoj sustava praćenja.
Terenski podaci prikupljeni tijekom ove faze omogućili su utvrđivanje osnovnih biotskih i abiotskih parametara te identificiranje ključnih pokazatelja za budući monitoring. Ova stručna podloga time je poslužila kao temelj za razradu detaljne metodologije praćenja u studijskoj dokumentaciji.
Druga faza projekta rezultirala je izradom studijske dokumentacije. U ovoj fazi provedena je sveobuhvatna analiza stanja šumskih sastojina, flore, šumskih i nešumskih stanišnih tipova, entomofaune, vodenih staništa i šišmiša. Dokumentacija je donijela detaljnu razradu metodologije praćenja svih definiranih sastavnica (ciljni stanišni tipovi i ciljne vrste).
Osim praćenja biotskih elemenata, studijska dokumentacija identificirala je i glavne pritiske i prijetnje šumskim ekosustavima – od ekstremnih vremenskih nepogoda, preko sukcesijskih promjena, do pojave invazivnih vrsta. Za svaku komponentu izrađene su smjernice i preporuke za očuvanje, a rezultati su objedinjeni u sveobuhvatnu metodološku osnovu koja će služiti kao referenca za buduće provedbe monitoringa i prilagodbu upravljanja.
Projektno-tehnička dokumentacija predstavljala je završnu, najoperativniju fazu procesa koji je prethodno obuhvatio izradu stručne podloge i studijske dokumentacije. Dok su početne faze bile usmjerene na analizu stanja šuma i razvoj metodologije praćenja, ova je dokumentacija objedinjavanjem i nadogradnjom postojećih spoznaja omogućila provedbu sustavnog monitoringa ciljnih vrsta i stanišnih tipova te provedbu konkretnih i planiranje upravljačkih mjera, što je u sinergijskom učinku pridonijelo očuvanju prirode na području Parka prirode Medvednica.
Dokumentacija je uspostavila tehnički, metodološki i organizacijski okvir za praćenje stanja staništa i vrsta – uključujući šumske, travnjačke i vodene ekosustave – te za razvoj edukacijskih i komunikacijskih aktivnosti kojima su ojačani kapaciteti Javne ustanove Parka prirode Medvednica i lokalne zajednice. U središtu pristupa nalazio se integrirani sustav monitoringa, koji je povezao znanstvene podatke s praktičnim upravljanjem i donošenjem odluka o zaštiti prirodnih vrijednosti. Time je uspostavljen dinamičan alat za dugoročno praćenje promjena u ekosustavima Medvednice i pravodobno reagiranje na pritiske okolišnih i društvenih čimbenika. Projekt je obuhvatio više ključnih multidisciplinarnih segmenata, čije su se najvažnije aktivnosti odnosile na ciljne vrste i staništa u šumama PP Medvednica.
Jedan od važnih pokazatelja stanja šumskih sastojina bila je izmjera sastojinske strukture u posebnim rezervatima šumske vegetacije. Ona je pokazala odstupanje od normalne strukture koja osigurava stabilnost i budući razvoj sastojina. Nadležna tijela u tom trenutku nisu našla potrebu intervenirati odgovarajućim šumskouzgojnim mjerama, pa one nisu ni bile obrađene u konačnoj verziji izvješća. Gospodarenje u ostalim šumama na području ekološke mreže Natura 2000 nastavilo se prema odgovarajućim Programima koje odobravaju državne institucije. U tim su Programima bili implementirani mnogi elementi očuvanja prirodnih staništa, uključujući evidenciju i očuvanje stanja ciljnih vrsta flore i faune te ciljnih stanišnih tipova. Paralelno s izmjerom i analizom sastojinske strukture, na određenim transektima pratilo se i procjenjivalo zdravstveno stanje stabala i udio mrtvog drveta. Ti su rezultati pružili pouzdane pokazatelje stanja sastojina i potreba za intervencijama koje poboljšavaju stanje i usmjeravaju upravljačke aktivnosti u cilju opstanka i zadržavanja stabilnosti šumskih sastojina.
Flora i vegetacija Medvednice vrlo su dobro predstavljale brdsko područje središnje Hrvatske, posebice u smislu rasporeda i vertikalne slojevitosti šumske vegetacije. Bogata flora Medvednice bila je djelomično inventarizirana u provedenom projektu, pri čemu su najvažnije vrste razvrstane u kategorije tipičnih, strogo zaštićenih i ugroženih vrsta. Tipične vrste pojedinog stanišnog tipa bile su temeljni pokazatelj njegove prirodnosti i očuvanosti, a prisutnost strogo zaštićenih i ugroženih vrsta ukazivala je na pozitivno stanje u šumskim ekosustavima, odraz višestoljetnog korištenja šuma na ekološki prihvatljiv način. Nešto lošije stanje zabilježeno je u nešumskim (otvorenim) staništima, koja su napuštanjem tradicionalnog načina održavanja poprimila zapuštenu formu s različitim fazama zarastanja. U tu svrhu bili su predviđeni zahvati na nešumskim površinama – redukcija drvenaste vegetacije, uklanjanje invazivnih vrsta i redovita košnja. Tim je zahvatima cilj bio revitalizirati suhe travnjake (*6210) i hidrofilne rubove visokih zeleni (6430) uz vodotoke, a permanentnim monitoringom pratila se uspješnost mjera i potreba za njihovom daljnjom provedbom.
Šumski stanišni tipovi činili su temeljni fenomen PP Medvednica i životni prostor za veliki broj ciljnih vrsta flore i faune. Posebno su bili reprezentativni u tri rezervata šumske vegetacije u kojima je proveden najveći dio istraživanja i inventarizacije parametara definiranih u projektnom zadatku. U rezervatima su bila rasprostranjena četiri ciljana stanišna tipa (prema Nacionalnoj klasifikaciji pet tipova), u kojima je evidentirano više od stotinu tipičnih, 16 strogo zaštićenih i šest ugroženih vrsta. To je omogućilo pozitivnu ocjenu sadašnjeg stanja, koja je bila upotpunjena količinom i strukturom mrtvoga drveta, čime je potvrđena povoljna funkcija stanišnih tipova. Šumski stanišni tipovi potom su praćeni na 11 transekata u sva tri rezervata, a metodologija i protokol praćenja bili su detaljno opisani u studijskoj dokumentaciji. Uz tipične vrste, inventarizirane su i strogo zaštićene i ugrožene biljne vrste, među kojima su u šumama PP Medvednica bile posebno zastupljene one iz porodice Orchidaceae.
Vodena staništa bila su iznimno važna za održanje biološke raznolikosti i ciljnih vrsta. Iako su vodene površine činile samo 254 ha (1,37 % PP-a), inventarizacija je pokazala dobro stanje. Glavne ciljne vrste – žuti mukač (Bombina variegata), potočni rak (Austropotamobius torrentium) i potočna mrena (Barbus balcanicus) – utvrđene su na brojnim lokalitetima u zadovoljavajućem broju, dok veliki vodenjak (Triturus carnifex) nije bio evidentiran te je detaljan monitoring bio potreban za potvrdu njegove prisutnosti. Budući da su vodena staništa bila pod pritiscima i prijetnjama, njihovo očuvanje predstavljalo je poseban izazov. U projektu je bilo predviđeno izmuljivanje tri najveće lokve (Tigrovo oko, Kraljičin zdenac i Mali potok), čišćenje obala potoka od vegetacije i otpada te drugi zahvati za osiguranje stalnog dotoka čiste vode.
Fauna šišmiša predstavljala je važan pokazatelj bioraznolikosti. Inventarizacija u sklopu projekta „Poboljšanje upravljanja posebnim rezervatima šumske vegetacije ugroženima posljedicama klimatskih promjena“ pokazala je prisutnost najmanje 21 vrste šišmiša, od kojih je osam bilo ciljnih, a pet primarno vezano uz šumska staništa. Sve ciljne vrste bile su evidentirane u rezervatima, a stanje je ocijenjeno dobrim zahvaljujući povoljnoj starosnoj strukturi sastojina. U projektu je bilo planirano intenzivno praćenje faune šišmiša u tri faze, od kartiranja rasprostranjenosti do dugoročnog praćenja populacija. Od uočenih pritisaka isticali su se promet, otpad, gospodarenje šumama i zapuštenost lokvi.
Saproksilna entomofauna koristila je starije sastojine s većim udjelom mrtvog drveta. Evidentirane su vrste Morimus funereus, Cerambyx cerdo, Rosalia alpina i Lucanus cervus, dok Osmoderma eremita nije bila zabilježena. Utvrđena je prisutnost potkornjaka, među ostalima Xyloterus domesticus, X. lineatus, Tomicus minor, Xyleborinus saxesenii i druge vrste. Predloženo je sustavno praćenje ciljnih vrsta, uključujući i vrste koje nisu bile obuhvaćene prvom inventarizacijom.
Projekt je uključivao i inicijativu uspostave međunarodno priznatog programa „Smart Forests“, usmjerenog na automatsko praćenje rasta stabala, sekvestracije ugljika, vodne bilance, mikroklime i drugih parametara važnih za procjenu otpornosti šuma na klimatske promjene.
Projektno-tehnička dokumentacija obuhvatila je i edukacijske te komunikacijske aktivnosti. Predviđeno je 12 radionica za jačanje kapaciteta dionika, terenski treninzi i interpretacijski materijali, čime se osigurala podrška provedbi mjera očuvanja i uključivanju dionika.
Uz analizu stanja, projekt je procijenio potrebne ljudske resurse, dinamiku provedbe i okvirni troškovnik. U provedbi je sudjelovalo najmanje osam stručnjaka koji su u dvije godine proveli inventarizaciju, izmjere i analize te time pridonijeli očuvanju i poboljšanju stanja ciljnih vrsta i staništa. Projekt je bio u potpunosti usklađen s Planom upravljanja PP Medvednica 2024.–2033. i relevantnim EU i nacionalnim propisima.
Zaključno, projektna dokumentacija predstavljala je ključni instrument za prelazak iz faze planiranja u fazu provedbe, osigurala je održivost upravljanja prirodnim vrijednostima PP Medvednica i povezala znanstvenu podlogu s upravljačkom praksom. Njezinom provedbom poboljšalo se razumijevanje ekoloških procesa, omogućilo pravovremeno reagiranje i donošenje ispravnih odluka u korist očuvanja prirode i društva. Službenim Zapisnikom o primopredaji od 24. listopada 2025. godine izrađena dokumentacija koju je izradio Oikon d.o.o. predana je Naručitelju, čime je projekt uspješno zaključen. Ova faza označila je kraj višemjesečnog multidisciplinarnog rada te početak sustavne primjene razvijenog modela monitoringa u praksi, čime su stvoreni preduvjeti za održivo i znanstveno utemeljeno upravljanje šumskim rezervatima Parka prirode Medvednica.
Provedba ovog projekta doprinosi sljedećim Ciljevima održivog razvoja:
